Transnacionalni referalni mehanizmi za žrtve trgovine ljudima u Jugoistočnoj Evropi
Glavni izazov za borbu protiv trafikinga zasnovanu na ljudskim pravima i usmjerenom ka žrtvi je obezbijediti da sve trafikovane osobe imaju pristup sveobuhvatnim sistemima pomoći i zaštite. Takav pristup ne samo da čini državnu obavezu prema žrtvama ozbiljnog zločina, već i, nudeći žrtvama stvarnu šansu da ponovo započnu slobodan život, efikasno prekida lanac trafikinga i rezultira efikasnijim krivičnim gonjenjem i većim brojem optužbi.
Da bi se osigurala sveobuhvatna i efikasna podrška i zaštita žrtava trafikinga, iskustvo je pokazalo da je postojanje institucionalizovanih okvira saradnje, uključujući sve relevantne države kao i nedržavne aktere, zapravo prijeko potrebno. Takvi institucionalizovani okviri saradnje bi trebali da se fokusiraju na proces vođenja individualnih slučajeva trafikinga i da obuhvate čitav niz mjera protiv ovih slučajeva, od identifikacije, podrške i zaštite, učešća i podrške tokom pravnih postupaka i pružanja pravne pomoći, do povratka/doseljavanja i/ili uključenja žrtava u društveni život u njihovim zemljama destinacije, porijekla ili trećoj zemlji. Dok se ne institucionalizuju, ovi sistemi moraju biti u isto vrijeme fleksibilni da bi odgovarali pojedinacnim okolnostima i potrebama žrtve krivičnog djela trgovine ljudima.
S obzirom da većina slučajeva trgovine ljudima podrazumijeva prelazak preko granice, od suštinske je važnosti da kako nacionalni, tako i transnacionalni mehanizmi upućivanja, podrške i zaštite budu pokrenuti, čime se poklanja dužna pažnja zaštiti ličnih podataka i privatnosti žrtve.
