Donošenje zakona o programu zaštite svjedoka
U posljednih dvadesetak godina na području krivičnog prava u cijeloj Evropi, a naročito u zemljama tranzicije događaju se značajne promjene koje imaju za cilj stvaranje efikasnih sistema za borbu protiv svih oblika kriminala. Iako su polazišne osnove reforme različite u osnovi sve imaju za cilj:- uvažavanje i krivičnopravnu razradu temeljnih prava i sloboda građana koja proizilaze iz međunarodnih ugovora;- uvažavanje novih oblika kriminaliteta, naročito korupcije i organizovanog kriminala te stvaranja adekvatnih instituta krivičnog progona;- rasterećenje sudova i ubrzanje krivičnog postupka. Uvažavanje navedenih ciljeva vidljivo je u prihvaćanju raznih, ponekad za pravne sisteme, potpuno novih pravnih instituta i organizacija krivičnog progona. Promjene se na prvom mjestu očituju u izmjenama zakonodavstva i to onih koji uređuju materiju krivičnog progona, krivičnih djela i uslova kažnjavanja, ovlašćenja i načina djelovanja sudova, tužilaca i policije.No, uprkos činjenici da su promjene intezivne u savremenim krivičnim postupcima, bez obzira o kojem tipu postupka je riječ, uočava se i potreba zaštite svjedoka, koji su uprkos napretku tehnologije ostali i predstavljaju nezamjenljivi izvor saznanja za krivični postupak, a vrlo često i jedini oslonac optužbe, od trenutka počinjenja krivičnog djela pa do donošenja presude.Poznato je da svi, a naročito organizovani oblici kriminaliteta djeluju kroz zastrašivanje i eliminaciju svjedoka kako bi izbjegli osudu, a druge metode nisu dovoljno efikasne ili su nedostatne te je zbog toga potrebno prihvatiti i razraditi institute zaštite svjedoka. S obzirom na navedeno usvojeni su slijedeći zakoni: Zakonik o krivičnom postupku, Krivični zakonik i Zakon o državnom tužiocu koji su umnogome doprinijeli razvijanju zakonskih mehanizama za borbu protiv trgovine ljudima uz propisivanje novih i strožijih kazni. Zaštita svjedoka i žrtava svjedoka, u sudu obuhvaćena je novim Krivičnim zakonikom, dok se za zaštitu izvan suda predviđa donošenje novog zakona, čija je izrada u toku.Republika Crna Gora je 10. decembra prošle godine u Sofiji potpisala Izjavu o obavezivanju o zaštiti žrtava svjedoka čija je osnovna svrha obavezivanje zemalja potpisnica na razvijanje i implementaciju odgovarajućeg zakonodavstva o zaštiti žrtava svjedoka, na implementaciju proceduralnih prava za žrtve svjedoke, kao i osiguravanje mehanizama za olakšavanje i pružanje potrebnih uslova za žrtve svjedoke u toku istrage i sudskog procesa. Takođe, novim zakonom o programu zaštite svjedoka regulisaće se boravišne dozvole za žrtve trgovine ljudima. Prema Izjavi o obavezivanju iz Tirane od 11. decembra 2002. godine koja se odnosi na legalizaciju statusa trafikovanih lica , a koju je RCG potpisala predviđa se davanje privremene boravišne dozvole žrtvama trgovine ljudima na 6 mjeseci. Privremena šestomjesečna viza produžiće se do završetka pravnog postupka, u slučaju da žrtva trgovine ljudima pristane da svjedoči, a razmotriće se izdavanje stalne boravišne dozvole kao sastavni dio zaštite svjedoka (prijetnja ličnoj sigurnosti).
